Zanima me zašto je i kako znatiželja ubila mačku???

Dugo nisam ništa napisala.

Nekako mi se ne čini nimalo fer pisati, a ne čitati vas!
A trenutno jednostavno nemam vremena. Posvetila sam se malo nekim drugim stvarima, tako da vas obavještavam kako ću blog staviti malo na hold!

Al vratit ću se, znam da hoću. I čim se vratim čitam vas sve ponovno i nadam se da imati ću do onda brdo materijala za pisanje.

A vi pišite što više tako da imam što i za pročitati!!!!

volim vas sve... kissi, kissi

Slavila sam rođoš ovaj vikend!

Ajme. Nikad nisam znala da se na bosim nogama mogu nabit žuljevi od plesa! Al sad iz iskustva znam da mogu! :o)

Imam upalu cijelog tijela!

Krećem na plesni tečaj od sutra!

I dalje ne posustajem u svojoj namjeri da pustim kosu! Tri puna mjeseca bez šišanja za mene su pravi uspjeh!

Počinjem učit od sutra tako da ću opet malo zanemarit svoj blog, al šta da radim. Znanje prije svega!

Idem 1.2. u Veneziu na karneval i to me baš veseli!

A sad idem spremit stan jer izgleda kao da je pala atomska...mislim, to si jedna dama zaista ne bi trebala dozvolit!


mučos pusos šaljem svima!!!!!!!!!!

do čitanja...

Danas je dan

na koji sam prije 23 godine

iz svoje voljene majke

izletila van!!!





SrEtAn Mi rOđEnDaN !!! hFala, hFala

Bio jedan pas

I našao je kost,

I spazio ga kuhar

I razbio mu nos.

I sastali se psi

I napravili mu grob

Na kojemu je pisalo:

"Bio jedan pas

I našao je kost

I spazio ga kuhar

I razbio mu nos.

I sastali se psi

I napravili mu grob

Na kojemu je pisalo:

"Bio jedan pas.... "

Idu dva vodopada ulicom. Jedan se slijeva, drugi s desna!

Idu dva tipa ulicom. Jedan bari, drugi Lazio!

Piju dva tipa u birtiji... Dođe konobar da naplati. Jedan nesta drugi Maldini!

Idu dvije sekunde i prođu!

Pase pet ovaca na pašnjaku i jedna padne jer nije imala noge!

Idu dva psa ulicom. Jedan se češka drugi Slovačka.

Idu dvije čačkalice ulicom i sretnu ježa. Kaže jedna drugoj:" A mogle smo busom! "

Idu Mujo i Haso rijekom i sretnu krokodila. Kaže Mujo Hasi: " Jes' ti znao da Lacoste proizvodi čamce? "

Što dobiješ kad crnca poliješ vodom??? Batina.

" Mama, mama jel se mogu igrat s babinim sisama? " " Možeš, samo pazi preko ceste! "

" Mama, mama jel stiglo proljeće? " " Zašto? " " Pa visi baba s drveta. "

Zašto je puža ubila struja? Zato što je bacio pogled na utičnicu!

Idu dvije bubamare ulicom. Jedna se buba, druga se mara!

Zašto crnci smrde? Zato da bi ih i slijepci mogli mrzit!

Tata kolje sina i dođe baba i pita: " Majstori, jeste za rakijicu? "

Kako se zove vepar koji ima tri noge? Nepar!

Što je Sanja shvatila ovog prosinca?

Ovo je post o tome. O ljudima koje volim i o onima koji to više ne zaslužuju. Ovo je zapravo post o meni, zaključak koji je donešen nakon mnogo situacija i emocija koje su me natjerale da počnem razmišljati na ovaj način.

Ja: impulzivna, ponekad preosjetljiva,pretjerano emotivna, empatična, prilagodljiva, perfekcionist, bez dlake na jeziku, intuitivna, brzo i intenzivno zavolim osobe oko sebe. Tako se doživljavam i iskreno se nadam da moja okolina misli barem slično. Zašto sada pričam o sebi? Ne zato što sam 'zblajhani narcis koji se u ovom postu nakanio hvalisati svojim Visočanstvom nego zato da vam što vjernije pokušam objasniti što me u zadnje vrijeme muči...ili bih na ovom mjestu bolje mogla upotrijebiti perfekt pa reći ono što me u zadnje vrijeme mučilo.. Ne očekujte u narednim retcima nikakvu senzaciju jer nije se dogodilo ništa konkretno što me natjeralo da počnem razmišljati na ovaj način. Događalo se to već... ne znam koliko. Zapravo to je oduvijek tako, i zaključak koji sam donijela nije doveden na temelju samo jedne situacije nego je to čitav niz kockica koje sam konačno uspjela složiti u mozaik!

Shvatila sam da se ljudi ne mijenjaju. I to je stvarno istina. Nisu oni krivi što su takvi kakvi jesu Nema tu previše filozofije. Moraš u svojoj glavi u svakom trenutku biti svjestan što od koga možeš očekivati. I nikada se ne trebaš nadati nečem većem jer onda na kraju ostaneš razočaran, a u biti si sam za to kriv jer si očekivao nešto više!

Shvatila sam da shvaćam stvari možda malo preosobno i na taj način si stvaram neki glupi, bespotrebni, negativni feeling u glavi. Zato u posljednje vrijeme apsolutna ništa ne shvaćam osobno. Ne dopuštam da tuđe mišljenje prevlada ono moje. Stvarno sam počela vjerovati u ono kada kažu da kako se osječaš da te takvom ljudi oko tebe i doživljavaju!

Shvatila sam tko mi je u životu stvarno bitan. Sretna sam jer sam skužila da imam jasan cilj u glavi što i kako želim sa svojim životom. Mislim da sam do nedavno previše pažnje pridavala stvarima i ljudima koji u mom životu zapravo nisu nikakav faktor, a prečesto zanemarivala one koje stvarno volim i koje smatram bitnim dijelom svega što ja jesam.

Shvatila sam da je u životu sve interes. Naravno ne nužno materijalni, ali interes je. I što sam se prije pomirila s tim, međuljudski su mi odnosi postali puno jasniji. Ne postoji istinska i bezuvijetna dobrota koju ravnomjerno možeš davati većem broju osoba. Svatko od nas ima svoje prioritete i što prije postaneš svjestan svoga mjesta na piramidi tuđih prioriteta, život ti postane veseliji.

Shvatila sam da me više ništa ne može iznenaditi.

Shvatila sam da ljudi lažu čak i kad su veliki.

Shvatila sam da si u biti u gadnom kurcu ako sam sebi u svom životu nisi na prvom mjestu. Nema tu nikakve sebičnosti. To je normalno. Čista biologija... borba za opstanak, samo u malo manje bukvalnom smislu riječi "borba". I samim time što smo svima nama ljudima mi sami na prvom mjestu, to automatski znači da nisi nikome drugome na prvom mjestu u životu. To je tako.

Shvatila sam da mi treba odmor. Odmor sam provela shvačajući.

I mogu vam reći da se super osjećam. Sve mi se nekako čini puno jasnijim. I jednostavnim. Sve je u ravnoteži. Dobiješ kol'ko daš i budi uvjeren da se u životu stvarno sve vraća i plaća. Barem se meni to bezbroj puta pokazalo istinitim. I upravo zbog toga shvatila sam još nešto: nikada više neću ništa shvaćati zdravo za gotovo... što je danas tu, sutra više ne mora biti... ma ništa me ne može iznenaditi!

Dragi moji, stvarno dugo nisam pisala. Skucalo me dosta toga i jednostavno ne nađoh vremena u tom svom prenatrpanom rasporedu. Učila sam puno pa sam odlučila bolje ni ne posjećivati blog jer jednom kad krenem teško je stati. Zato ću sad to sve nadoknaditi, vidjeti malo što ima novoga kod vas i tako!
Bila sam u Zagrebu prošli tjedan, našla sam se s Pinkey i dobila svoju narudžbu. Toliko sam sretna i uzbuđena i ne mogu dočekati prigodu da konačno svijetu pokažem što sve kreativne ruke mogu. Još jednom Pinkey ovako javno izjavljujem da je nakit prekrasan i svi vi koji ovo čitate obavezno posjetite njen blog i naručite si pokoju sitnicu, nećete požaliti!
Upravo sam se vratila s ispita. Prošla sam i trenutno sam sretna kao dijete pred ekskurziju. Isplatilo se učenje i današnji mi je dan najljepši Božićni poklon! Kad smo već kod Božića moram priznati da mi sve to pomalo ide na živce. Baš mi sve te neke stvari koje se "moraju" obaviti stvaraju ogroman pritisak i uopće više ne uživam u tom Božiću kao što sam nekada. Ali svake godine to bude tako i onda ipak na kraju na Badnjak sve nekako dođe na svoje mjesto i probudi se taj duh Božića... ah! A da ne spominjem koliko me živciraju svi ti planovi oko Nove godine. Tisuću pitanja i potpitanja, planova koji se iz dana u dan mijenjaju, kombinacija što obući, kako se ošišati i koga prvog poljubiti u ponoć
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, izluđuje me to sve. Stvarno mogu sa sigurnošću zaključiti kako mi je dvanaesti mjesec definitivno najstresniji mjesec u godini i što sam starija sve me više izluđuje ta euforija i masovna sreća koja "vlada" u ovo vrijeme.
Danas Venera ulozi i moj znak. Počinje za mene najpovoljnije razdoblje u godini ( što je današnji dan i dokazao )! Ma samo nek mi krene, ja nemam ništa protiv!
Volim vas.
Čitam vas.
Ako ne naškrabam ništa do tada, svima sretan Božić i ludu zabavu za Novu želim!

:o)

Odlučila sam svoje blogere upoznati sa svojim dečkom. To je jedno krasno stvorenje koje stvarno zaslužuje biti dijelom ovog mog virtualnog svijeta pa sam mu odlučila posvetiti par redaka...

Sve je počelo još davne milenijske dvijetisućite godine. Upoznali smo se u buregđinici. U sitne jutarnje sate nakon izlaska, obavezna stanica prije odlaska kući uvijek je neka pekara, a tog jutra kao da mi je netko govorio neka se strpim koju tramvajsku stanicu i kupim fini, masni, topli burek u buregđinici blizu moje zgrade. Tako sam i učinila. Ulazim ja po svoj burek, a dolje u čošku stoji on. Bila je to ljubav na prvi pogled jer on je osoba koju jednostavno MORATE primjetiti. Razgovor je lagano počeo teći....čak mi je platio burek poput pravog kavalira kakvog dugo nisam srela. Pozvala sam ga na jutarnju kavu, a on je predložio da usput kupimo nekih slatkiša kako bismo taj svoj susret učinili što slađim. Pristala sam.

Od tog dana smo nerazdvojni. Zajedno smo već šest i kusur godina. Slažemo se kao lonac i poklopac. On je moj zaštitnik. Oduvijek sam, još kao mala djevojčica, maštala o tome kako ću imati muškarca koji će me štititi, nekoga pored koga ću se osjećati sigurno i zaštićeno. I u njemu sam to pronašla.

Ljudi često imaju krivu predodžbu o njemu koju stvore na temelju njegovog izgleda. Ali on je, uvjeravam vas, takva dobrica...što bi se reklo: ni mrava ne bi zgazio. Živimo zajedno i nama kuća nije tijesna.

Obožavam se s njim šetati gradom jer svaka je šetnja novi izazov. Volim kad se ljudi okreću za nama, to mi daje dodatno samopouzdanje. Volim kad me vani brani od tuđih pogleda. Volim kad pojede moj ručak bez prigovora i sa smiješkom na licu pita: "Ima još?" Volim kada nas na plaži gledaju i muškarci i žene ( muškarci jer su ljubomorni na njegovu liniju, a žene zato jer ga žele imati ). Volim kad me naveče prije spavanja par puta digne umjesto utega.
Volim ga zato što je naj. I uvijek je bio. Pa čak i najjači u razredu!






heheheheheheheheheh :o)

Došla je zima i ja sam kao i većina ostalih sisavaca ponukana iskonskim nagonom, natukla koju kilu, jel da mi bude toplije! :o)
Ne bi ja bila ja, kad bih sada sama sebi mogla reći: "Dobro, udebljala si se malo. Šta sad. Nije smak svijeta." Ne. Ja nisam jedna od tih koji sa smiješkom mogu gledati metamorfozu vlastitog tijela koja se pretvara iz sitne mršavice u okruglasto žensko biće...s oblinama...pozamašnim! Ja sam prije jedna od onih koje šize pri svakom pogledu u ogledalo i neprestano u glavi vrte film kako skinuti tih par kilograma viška.
Svako večer sama sebi kažem kako sutra neću ništa jesti. Naravno takvu odluku donesem nakon što se natobam kojekakvih junk nazovimo ih prehrambenih proizvoda. Najdraža napast mi je Mc'Donalds iako sam svjesna koliko ta hrana u biti uopće nije ukusna, ali ima nešto u njoj na što sam se navukla. Postala sam pravi đaner.
Jesti ili ne jesti?... pitanje je sad.
U teoriji moj je odgovor vrlo jasan. Ako stvarno želim skinut tih par kila, svjesna sam da se moram prestati prežderavati, zapravo prvih par dana bilo bi poželjno uopće ne jesti, kako bi se želudac malo smanjio i navikao na manje hrane. Ali u praksi, ono što radim je sasvim suprotno. Budući ne idem više na predavanja, većinu svoga vremena provodim kod kuće. Učim, razvlačim se po stanu i neprestano nešto grickam. Od fitnesa i aerobika sam davnih dana odustala jer uvijek mi se dogodi isto. Platim, pojavim se dva, tri puta i onda na kraju odustanem jer dvorana bude prepuna žena s istim problemom kao i ja koje očajnički pokušavaju stesat svoje tijelo kako bi stale u Novogodišnje opravice. Nije problem u tome što je dvorana prepuna nego u tome što se od te silne mase ne možeš pošteno ni ispružiti, odnosno u prijevodu, napraviti niti jednu vježbu kako bog zapovijeda! Trčat mi se ne da. Nikada nisam bila pretjerani obožavatelj takvog načina rekreiranja. Za rolanje je hladno. Pobogu šta da radim, pitam se grickajući čips!
Stiže poruka:
"Ajmo danas na klizanje?"
Klizanje hm.... dobra ideja. I tako smo se sister i ja ubundale i krenule u avanturu koja je bila spoj ugodnog i korisnog. Naime, osim što se debljam, meni je užasno dosadno. Krvarim od dosade, pa se tako svaki ovaj ili njemu sličan poziv, čini kao zgodna razbibriga i način da se kvalitetno zabavim.
Došle smo na klizanje prvo prerano pa smo se vratile kod sestre još sat vremena čekati ne bi li klizalište bilo spremno za nove klizačke nade u dvajs'petoj :o)
Prvo su nas žuljale te proklete klizaljke, ali to smo nekako prebrodile. Onda smo prva dva kruga izgledale kao Bambi kad se bori na ledu, tako trapavo i smiješno da ti čisto bude žao... Ali upornost se isplatila. Par krugova i da vidiš. Hegel? Idora Hegel? Ma kakva Idora Hegel? :o)
Još pri samom dolasku, dok se nismo svi ni obuli u klizaljke, uočile smo grupicu pubertetlija koje zapravo nije uopće bilo teško uočiti budući su svi ljudi normalo pričkarali čekajući da se klizalište otvori, a tih par muških morona bilo je toliko glasno i iritantno da mi je došlo da im poput kakvog čangrizavog roditelja navučem uši ili u najmanju ruku kažem:"Može to malo tiše?" Ali naravno nisam. Da se razumijemo i sister je dijelila moje mišljenje, a budući smo obje iz prosvjetarskih krugova, s iznimnom lakoćom uočavamo takve i njima slične poremećaje u ponašanju. Mogla sam samo pretpostaviti što će se dogoditi kada svi konačno stanemo na to klizalište. I naravno, pretpostavka se ostvarila. Tih par mladih mužjaka svjetlosnom je brzinom jurcalo po ledu, naganjalo neke ženskice i rušilo sve što im se nađe na putu. Hvala bogu mene i sister nisu jer skužili su, čini mi se, da smo mi ipak tete u godinama i da bi naše rušenje moglo rezultirati slomljenim kukom pa im se to ipak činilo prevelikim zalogajem! :o)
Nakon sat vremena odlučile smo da je dosta. Noge su me otkidale od tih ekstra kvalitetnih klizaljki da sam se jedva dovukla do klupe na kojoj sam obula svoje starke. Nikada u životu nisam bila toliko sretna što ih vidim! Iako mi je bilo super, shvatila sam da nema šanse da se na ovaj način riješim tih vražjih PAR kila viška.
Došla sam kući.
Pojela čips i zaključila: "Bolje bit' debel i sretan, nego mršav i nesretan!"
*
*
*
*
'bem ti. Daj vamo tu čokoladu!




heheheh :o) Nadam se da ste pogledali i poslušali ovaj spotić! Presmiješan je!

Ja sam totalno luda za ovom emisijom. Predobra mi je. Tako mi je lijepo vidjeti kad netko tako dobro pleše. I super su mi oni insertići o tome kako su se pripremali za ples. Baš mi to nekako dirljivo. Kad vidiš baš da se trude. Prekrasno.

Ovo su mi dvije najbolje "izvedbe"

oni mi definitivno najbolje plešu...


a je dobra ova Pišekica...


Tol'ko sam pod dojmom da cijelo vrijeme plešem po stanu...brijem kao da sam zvijezda! I imam trening!
Ma upisat ću tečaj neki sto posto ( sister, očemo??? )

*Sretna sam neka.*

*Položila sam ispit! Još tri!*

*Narasla mi je kosa.*

*Super mi je ovaj snijeg.*

Ne znam kako vama, ali meni je ovo doba godine, točnije vladavina škorpiona, uvijek najburnije razdoblje u godini!
Događaju mi se svakakve nepredvidive situacije, što dobre, što loše...al događaju se.
I ja sam sva neka vražja. Skroz.

Kad malo promislim u ovo doba godine, jedanaesti, dvanaesti mjesec uvijek donesem neke važne odluke i povučem poteze za koje bi mi u "normalnim" uvijetima trebalo mnogo više vremena.

Uglavnom, ovaj sam vikend skužila neke stvari. Malo sam se razočarala u ljudima koji su mi bliski i u onima od kojih sam to najmanje očekivala. Bila sam baš dobro raspoložena i nisam dala da mi sjebu moj pozitivan duh, al' na kraju su ga ipak slomili svojim izbediranim facama, šutnjom i stvaranjem nekakve napete situacije bez ikakvog opravdanog razloga! I baš sam ljuta zbog toga. Ljuta sam zato jer sebe smatram osobom kojoj se može sve reći na normalan način. Znam prihvatiti kritiku. Nije mi teško priznati da sam u krivu i reći OPROSTI ( ponosna jesam, ali mislim da oprosti i ponos uopće ne moraju biti dvije sukobljene strane ). Za ljude koji su mi dragi stvarno bih učinila sve i ne mogu vjerovati da sam se ponovno razočarala u onima u kojima sam to najmanje očekivala.
Neću to!

Zašto ne mogu biti imuna na tuđe riječi i reakcije? Ne znam zašto me toliko pogađaju neke reakcije ljudi koji očito ne misle baš previše na to kako se ja osječam?

Zašto me uspijevaju slomiti tuđi zli jezici koji su zapravo ništa drugo nego odraz čiste ljubomore?

Ne podnosim pesimizam!
Ne da mi se biti izbedirana zbog ljudi koji to ne zaslužuju!

Toliko je stvari i ljudi oko mene koji me čine sretnom i u ovom mi se trenutku čini puno važnijim posvetiti se tim stvarima nego razbijati glavu oko maloumnih i primitivnih stajališta i razmišljanja mojih, nazovimo ih prijatelja! I zato:
-Nato hvala ti što postojiš
-sister nadam se da će stručni proći u najboljem redu
-majko moja želim ti da što prije svladaš slanje mejlova i ostale elektroničke mogućnosti
-ljubavi, akvarij je prekrasan
-LJUDI život je lijep iako je daleko od toga da bude torta sa šlagom!

"Svakog proljeća, tijekom mnogih godina, imao sam zadatak da napišem svoju osobnu izjavu o tome što vjerujem: svoj kredo. Kad sam bio mlađi, taj je dokument imao mnogo stranica; trudio sam se da spomenem sve, pazio da mi ništa ne promakne. Dokument temeljit i opširan poput presude Vrhovnog suda, kao da se riječima mogu riješiti svi sukobi o smislu egzistencije.
Posljednjih je godina moj kredo postao kraći-ponekad ciničan, ponekad komičan, ponekad obično intoniran-ali pišem ga i dalje. Nedavno sam pokušao da iskaz svih svojih uvjerenja sažmem na samo jednu stranicu i ispišem jednostavnim riječima, premda svjestan da to podrazumijeva vrlo naivni idealizam.
To nadahnuće, da budem što sažetiji, došlo mi je nabenzinskoj stanici. Rezervoar starog automobila punio sam do vrha visokooktanskim gorivom super deluxe. Moja stara krntija nije ga međutim mogla probaviti i dobila je napad-motor je neprestano kašljucao i gasio se na raskršćima, podrigivao na nizbrdici. Shvatio sam. I moja glava i moj um povremeno pokazuju iste simptome. Progutam li previše visokosadržajnih informacija, i ja ću dobiti napad, egzistencijalne vrste: kašljucati i gasiti se na raskršćima gdje valja donijeti životne odluke, jer uvijek_ili znam previše ili premalo. Život nije piknik.
Tada sam shvatio da ja znam većinu onoga što smatram nužnim za smisleni život_i da to uopće nije komplicirano. Ja znam. I znam odavno, zaista odavno. Međutim, i živjeti tako-no, to je druga stvar. Evo dakle moga kreda:
Sve što treba da znam o tome kako valja živjeti, što učiniti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju drugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta. A evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi-svaki dan od svega po malo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog druga.
Ne zaboravi da čudo postoji.
Zlatne ribice, hrčci i bijeli mišići...-jednom moraju umrijeti. I mi ćemo.

Sve što treba da znate sadržano je negdje u ovom popisu. I zlatno pravilo, i ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život.
Uzmite bilo koje od tih pravila, dodajte mu teške, odrasle i zvučne riječi i primijenite na vlastiti život, posao, državnu politiku, svijet u kojem živimo-i vidjet ćete da će pravilo ostati jasno, točno i čvrsto. Pomislite koliko bi bolji bio naš svijet kada bismo svi oko tri popodne malo odspavali. Ili kada bi se sve države prisržavale pravila da svaku stvar vrate onamo gdje su je i našle i da počiste nered za sobom...
Kao što je istina, ma koliko smo već odrasli, da je, kad iziđemo u svijet, najbolje držati se za ruke i ne udaljavati se od svog druga."




Robert Fulghum

Dobila sam jedan smiješan mejl pa evo dijelim ga s vama!
Možda i vas nasmije jer mene je...
:o)




SMIJEŠNI ULETI:
1. Jel vjerujes u ljubav na prvi pogled ili trebam opet proc pored tebe?
2. Os se jebat, ionak cu svima rec da jesmo!?
3. I govno bi ti pojeo samo da vidim otkud dolazi
4. Ej mala, otreso bi te ko seljak balu!
5. Mozda nisam jak kao Schwarzenegger ili lijep kao Leonardo di Caprio,
ali znam lizat kao Lassie
6. Poder'o bi te k'o seljak napolitanku
7. Moľda nisam najzgodniji tip u ovom disku, ali sam jedini koji razgovara
s tobom
8. Mala osh stellu?
9.Obleka ti je super, ali joą bolje bi izgledala kao zguľvana hrpa pored
mog kreveta.
10. Da odemo u moju sobu, sloľio bih te ko metar drva!!!
11. Jesi za penetraciju ?
12. Kad vidis neku zensku u kaficu uzmes na sanku malo leda, odes do nje i
razbijes ga, pa kazes, sad kad smo razbili led mogli bi se i upoznat.
13. Mala je ti tata terorist
-zasto?
-Ispala si prava bomba"
14. Hoces da se jebemo pa da idemo na burek?
-Neeeeeeeeeeee
-Sto, ne volis burek?
15. Baą si srce. Jel mogu ja bit infarkt da te maznem večeras?
16. Podero bi te ko budala 100 eura
17.Bok ja sam zlatna ľelja, ispunit ću ti ribicu tri puta!
18.Imas tako dobru sisu da ti druga i ne treba!
19. Cure, idete se jebat protiv nas?
20. Bas si mi lijepa!
- hvala!
- taman da si prislonim bicikl na tebe
21. Ej jel znas mozda kolko je sati??
-1:15h
-mislim da je vrijeme da se upoznamo
22. Istina da mi fali par zuba al' zato ima vise mjesta za tvoj jezik.
23. Ja se toliko lose jebem da to moras probat!!

Prije malo manje od godinu dana, za Božić, dobih od prijateljice knjigu FIGURAE VENERIS Ljubavni položaji u 50 slika !
Progutala sam ju u pola sata, brzo se čita, većinom su slike, ali ima i jako dobrog...poučnog teksta!

Naišla sam na netu na stranicu ovu na kojoj možete vidjeti koji ljubavni položaji najviše odgovaraju vašem horoskopskom znaku!

Meni je ispalo baš zanimljivo. Kaže: "muškarac često doživljava jako spolno uzbuđenje već zbog same činjenice što vidi ženu u ovom položaju, s potpuno razmaknutim nogama. To znatno olakšava uvođenje penisa u ženinu vaginu. Ovaj položaj ugodan je ženama koje za spolno uzbuđenje trebaju snažne podražaje u dubokim dijelovima vagine u obliku ritmičkog pritiskivanja mišića koji obuhvaćaju taj organ..." hm, otom-potom! :o)



Mislim da je jako malo ljudi danas spremno otvoreno razgovarati o seksualnosti, a s druge strane sex je svuda oko nas. Sex u serijama koje su na tv-u u po bijela dana, sex u novinama, sex na poslu, sex u razgovoru...
Ako si imalo pametan, brzo skužiš da je sve u sexu i u lovi.
Možda zvučim malo brutalno, ali stvarno mislim da se gotovo sve stvari koje čovjek u životu radi mogu svesti na:
a) one koje za krajnji cilj imaju ostvarivanje nekakve dobiti, napredovanja, financijske i egzistencijalne sigurnosti...
b) one koje za krajnji cilj imaju doživljavanje seksualnog zadovoljstva



Uglavnom, ako vam se ikada nađe u ruci, pročitajte knjigu jer otvara vidike!

Riječ autora: "Ova knjiga treba da pomogne i ženi i muškarcu da u svom najprisnijem dodiru nađu vrhunsko zadovoljstvo. To znači-prigovorit će neki- kako će na najuspješniji način zadovoljiti svoj spolni nagon, dakle svoje sasvim egoistične prohtjeve. Jest, ova knjiga želi ljude naučiti kako će svoje spolne potrebe zadovoljiti stvarno i potpuno, a ne samo djelomice i prividno. Jer samo potpuno zadovoljenje svojih zdravih, prirodnih potreba, podjednako zadovoljenje njihove osjećajne i nagonske komponente, omogućava čovjeku da bude u spolnom životu sretan. A samo sretan čovjek može biti doista altruističan, samo takav je čovjek sposoban sebe potpuno staviti na raspolaganje partneru, da se upravo poistovjeti s njegovim potrebama i sklonostima. Treba se osloboditi predrasude da se egoizam i altruizam međusobno isključuju. Oni čine dijalektičko jedinstvo suprotnosti u nama: jedan bez drugoga ne mogu. Čovjek može biti doista sretan tek kada je i drugoga usrećio. Razumijevanje ove zakonitosti polazna je točka na putu u sretan spolni život."