četvrtak, 08.11.2007.

Sve što treba da znam, naučio sam još u vrtiću

"Svakog proljeća, tijekom mnogih godina, imao sam zadatak da napišem svoju osobnu izjavu o tome što vjerujem: svoj kredo. Kad sam bio mlađi, taj je dokument imao mnogo stranica; trudio sam se da spomenem sve, pazio da mi ništa ne promakne. Dokument temeljit i opširan poput presude Vrhovnog suda, kao da se riječima mogu riješiti svi sukobi o smislu egzistencije.
Posljednjih je godina moj kredo postao kraći-ponekad ciničan, ponekad komičan, ponekad obično intoniran-ali pišem ga i dalje. Nedavno sam pokušao da iskaz svih svojih uvjerenja sažmem na samo jednu stranicu i ispišem jednostavnim riječima, premda svjestan da to podrazumijeva vrlo naivni idealizam.
To nadahnuće, da budem što sažetiji, došlo mi je nabenzinskoj stanici. Rezervoar starog automobila punio sam do vrha visokooktanskim gorivom super deluxe. Moja stara krntija nije ga međutim mogla probaviti i dobila je napad-motor je neprestano kašljucao i gasio se na raskršćima, podrigivao na nizbrdici. Shvatio sam. I moja glava i moj um povremeno pokazuju iste simptome. Progutam li previše visokosadržajnih informacija, i ja ću dobiti napad, egzistencijalne vrste: kašljucati i gasiti se na raskršćima gdje valja donijeti životne odluke, jer uvijek_ili znam previše ili premalo. Život nije piknik.
Tada sam shvatio da ja znam većinu onoga što smatram nužnim za smisleni život_i da to uopće nije komplicirano. Ja znam. I znam odavno, zaista odavno. Međutim, i živjeti tako-no, to je druga stvar. Evo dakle moga kreda:
Sve što treba da znam o tome kako valja živjeti, što učiniti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju drugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta. A evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi-svaki dan od svega po malo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog druga.
Ne zaboravi da čudo postoji.
Zlatne ribice, hrčci i bijeli mišići...-jednom moraju umrijeti. I mi ćemo.

Sve što treba da znate sadržano je negdje u ovom popisu. I zlatno pravilo, i ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život.
Uzmite bilo koje od tih pravila, dodajte mu teške, odrasle i zvučne riječi i primijenite na vlastiti život, posao, državnu politiku, svijet u kojem živimo-i vidjet ćete da će pravilo ostati jasno, točno i čvrsto. Pomislite koliko bi bolji bio naš svijet kada bismo svi oko tri popodne malo odspavali. Ili kada bi se sve države prisržavale pravila da svaku stvar vrate onamo gdje su je i našle i da počiste nered za sobom...
Kao što je istina, ma koliko smo već odrasli, da je, kad iziđemo u svijet, najbolje držati se za ruke i ne udaljavati se od svog druga."




Robert Fulghum


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

- 11:12 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design byRuby Nelle