Zanima me zašto je i kako znatiželja ubila mačku???

Bio jedan pas

I našao je kost,

I spazio ga kuhar

I razbio mu nos.

I sastali se psi

I napravili mu grob

Na kojemu je pisalo:

"Bio jedan pas

I našao je kost

I spazio ga kuhar

I razbio mu nos.

I sastali se psi

I napravili mu grob

Na kojemu je pisalo:

"Bio jedan pas.... "

Idu dva vodopada ulicom. Jedan se slijeva, drugi s desna!

Idu dva tipa ulicom. Jedan bari, drugi Lazio!

Piju dva tipa u birtiji... Dođe konobar da naplati. Jedan nesta drugi Maldini!

Idu dvije sekunde i prođu!

Pase pet ovaca na pašnjaku i jedna padne jer nije imala noge!

Idu dva psa ulicom. Jedan se češka drugi Slovačka.

Idu dvije čačkalice ulicom i sretnu ježa. Kaže jedna drugoj:" A mogle smo busom! "

Idu Mujo i Haso rijekom i sretnu krokodila. Kaže Mujo Hasi: " Jes' ti znao da Lacoste proizvodi čamce? "

Što dobiješ kad crnca poliješ vodom??? Batina.

" Mama, mama jel se mogu igrat s babinim sisama? " " Možeš, samo pazi preko ceste! "

" Mama, mama jel stiglo proljeće? " " Zašto? " " Pa visi baba s drveta. "

Zašto je puža ubila struja? Zato što je bacio pogled na utičnicu!

Idu dvije bubamare ulicom. Jedna se buba, druga se mara!

Zašto crnci smrde? Zato da bi ih i slijepci mogli mrzit!

Tata kolje sina i dođe baba i pita: " Majstori, jeste za rakijicu? "

Kako se zove vepar koji ima tri noge? Nepar!

Što je Sanja shvatila ovog prosinca?

Ovo je post o tome. O ljudima koje volim i o onima koji to više ne zaslužuju. Ovo je zapravo post o meni, zaključak koji je donešen nakon mnogo situacija i emocija koje su me natjerale da počnem razmišljati na ovaj način.

Ja: impulzivna, ponekad preosjetljiva,pretjerano emotivna, empatična, prilagodljiva, perfekcionist, bez dlake na jeziku, intuitivna, brzo i intenzivno zavolim osobe oko sebe. Tako se doživljavam i iskreno se nadam da moja okolina misli barem slično. Zašto sada pričam o sebi? Ne zato što sam 'zblajhani narcis koji se u ovom postu nakanio hvalisati svojim Visočanstvom nego zato da vam što vjernije pokušam objasniti što me u zadnje vrijeme muči...ili bih na ovom mjestu bolje mogla upotrijebiti perfekt pa reći ono što me u zadnje vrijeme mučilo.. Ne očekujte u narednim retcima nikakvu senzaciju jer nije se dogodilo ništa konkretno što me natjeralo da počnem razmišljati na ovaj način. Događalo se to već... ne znam koliko. Zapravo to je oduvijek tako, i zaključak koji sam donijela nije doveden na temelju samo jedne situacije nego je to čitav niz kockica koje sam konačno uspjela složiti u mozaik!

Shvatila sam da se ljudi ne mijenjaju. I to je stvarno istina. Nisu oni krivi što su takvi kakvi jesu Nema tu previše filozofije. Moraš u svojoj glavi u svakom trenutku biti svjestan što od koga možeš očekivati. I nikada se ne trebaš nadati nečem većem jer onda na kraju ostaneš razočaran, a u biti si sam za to kriv jer si očekivao nešto više!

Shvatila sam da shvaćam stvari možda malo preosobno i na taj način si stvaram neki glupi, bespotrebni, negativni feeling u glavi. Zato u posljednje vrijeme apsolutna ništa ne shvaćam osobno. Ne dopuštam da tuđe mišljenje prevlada ono moje. Stvarno sam počela vjerovati u ono kada kažu da kako se osječaš da te takvom ljudi oko tebe i doživljavaju!

Shvatila sam tko mi je u životu stvarno bitan. Sretna sam jer sam skužila da imam jasan cilj u glavi što i kako želim sa svojim životom. Mislim da sam do nedavno previše pažnje pridavala stvarima i ljudima koji u mom životu zapravo nisu nikakav faktor, a prečesto zanemarivala one koje stvarno volim i koje smatram bitnim dijelom svega što ja jesam.

Shvatila sam da je u životu sve interes. Naravno ne nužno materijalni, ali interes je. I što sam se prije pomirila s tim, međuljudski su mi odnosi postali puno jasniji. Ne postoji istinska i bezuvijetna dobrota koju ravnomjerno možeš davati većem broju osoba. Svatko od nas ima svoje prioritete i što prije postaneš svjestan svoga mjesta na piramidi tuđih prioriteta, život ti postane veseliji.

Shvatila sam da me više ništa ne može iznenaditi.

Shvatila sam da ljudi lažu čak i kad su veliki.

Shvatila sam da si u biti u gadnom kurcu ako sam sebi u svom životu nisi na prvom mjestu. Nema tu nikakve sebičnosti. To je normalno. Čista biologija... borba za opstanak, samo u malo manje bukvalnom smislu riječi "borba". I samim time što smo svima nama ljudima mi sami na prvom mjestu, to automatski znači da nisi nikome drugome na prvom mjestu u životu. To je tako.

Shvatila sam da mi treba odmor. Odmor sam provela shvačajući.

I mogu vam reći da se super osjećam. Sve mi se nekako čini puno jasnijim. I jednostavnim. Sve je u ravnoteži. Dobiješ kol'ko daš i budi uvjeren da se u životu stvarno sve vraća i plaća. Barem se meni to bezbroj puta pokazalo istinitim. I upravo zbog toga shvatila sam još nešto: nikada više neću ništa shvaćati zdravo za gotovo... što je danas tu, sutra više ne mora biti... ma ništa me ne može iznenaditi!

Dragi moji, stvarno dugo nisam pisala. Skucalo me dosta toga i jednostavno ne nađoh vremena u tom svom prenatrpanom rasporedu. Učila sam puno pa sam odlučila bolje ni ne posjećivati blog jer jednom kad krenem teško je stati. Zato ću sad to sve nadoknaditi, vidjeti malo što ima novoga kod vas i tako!
Bila sam u Zagrebu prošli tjedan, našla sam se s Pinkey i dobila svoju narudžbu. Toliko sam sretna i uzbuđena i ne mogu dočekati prigodu da konačno svijetu pokažem što sve kreativne ruke mogu. Još jednom Pinkey ovako javno izjavljujem da je nakit prekrasan i svi vi koji ovo čitate obavezno posjetite njen blog i naručite si pokoju sitnicu, nećete požaliti!
Upravo sam se vratila s ispita. Prošla sam i trenutno sam sretna kao dijete pred ekskurziju. Isplatilo se učenje i današnji mi je dan najljepši Božićni poklon! Kad smo već kod Božića moram priznati da mi sve to pomalo ide na živce. Baš mi sve te neke stvari koje se "moraju" obaviti stvaraju ogroman pritisak i uopće više ne uživam u tom Božiću kao što sam nekada. Ali svake godine to bude tako i onda ipak na kraju na Badnjak sve nekako dođe na svoje mjesto i probudi se taj duh Božića... ah! A da ne spominjem koliko me živciraju svi ti planovi oko Nove godine. Tisuću pitanja i potpitanja, planova koji se iz dana u dan mijenjaju, kombinacija što obući, kako se ošišati i koga prvog poljubiti u ponoć
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, izluđuje me to sve. Stvarno mogu sa sigurnošću zaključiti kako mi je dvanaesti mjesec definitivno najstresniji mjesec u godini i što sam starija sve me više izluđuje ta euforija i masovna sreća koja "vlada" u ovo vrijeme.
Danas Venera ulozi i moj znak. Počinje za mene najpovoljnije razdoblje u godini ( što je današnji dan i dokazao )! Ma samo nek mi krene, ja nemam ništa protiv!
Volim vas.
Čitam vas.
Ako ne naškrabam ništa do tada, svima sretan Božić i ludu zabavu za Novu želim!

:o)